the mars barcode: 12 illustrated shorts and a post-scriptum on capitalist war

Clandestina, November 2015

1. war as spectacle within the bourgeois subject

The battlefield had become a mass spectacle decades before the discovery of photography. With the Napoleonic wars, the boundary between exercising lethal violence and observing it became blurred. Napoleon realized that in war, succeeding in propaganda is more important than winning a real military confrontation. Napoleon’s operations had to be celebrated as victorious, even if if they could not be won on a technical military level. They had to be described in detail and these glorious narratives of fighting battles had to be distributed as widely as possible. He was the first leader to make “live war reporting” as definitive as it still is for the subject formation of the Western citizen “in the peaceful world”.

Military operations in war had long become mass industrial affairs and could no longer be represented in their entirety by simple observers, such as painters or writers. Now that armies had technologies of mass destruction to their disposal, a whole variety of accounts, comments and descriptions, as well as knowledge of the stages of tactical and practical preparations were necessary for “a whole battle” to be recomposed in the Press for the news-hungry public.

Over the course of the 19th century, war itself started adapting to the requirements of the remote-controlled imagination of its consumers. Everyone could now have an opinion about how an operation would be best carried out, how its tactics should be interpreted, how a battle should be evaluated or repeated avoiding past failures. Soon, war had found a comfortable place in the everyday life of consumers in bourgeois States.

As a natural law of the global balance of power, real war would soon appear even banal.

This sense of a split between “peace at home” and “war abroad” (or “war elsewhere”) is expressed in most binary oppositions of meaning in the spectacular industries of the 20th century. The opposite genres of “news” and “entertainment” are emblematic of this dialectics – their merging in today’s “infotainment” carries their complementarity to its logical conclusion.

Continue reading

marsov barkod: 12 ilustrovanih crtica i post scriptum o kapitalističkom ratu

Clandestina, novembar 2015, Solun.

1. rat kao spektakl unutar buržoaskog subjekta

Bojno polje je postalo masovni spektakl decenijama pre otkrića fotografije. Sa Napoleonovim ratovima, granica između činjenja smrtonosnog nasilja i njegovog posmatranja je postala maglovita. Napoleon je shvatio da je u ratu propagandni uspeh važniji od pobede u pravom vojnom sukobu. Napoleonove operacije su morale da se slave kao pobedonosne, čak i ako nisu mogle da budu dobijene na tehničkom vojnom nivou. Morale su da budu opisane do detalja, a ti veličanstveni narativi o vođenju bitaka su morali da se razglase što je više moguće. On je bio prvi vođa koji je „izveštavanje iz rata uživo“ učinio presudnim za formiranje subjekta Zapadnog građanina „u mirnom svetu“, u onoj meri u kojoj ono to još uvek jeste.

Ratne vojne operacije su odavno postale predmet masovne industrije i obični posmatrači, poput slikara ili pisaca, ih ne mogu predstaviti u potpunosti. Sada kada su armije na raspolaganju imale tehnologije masovnog uništenja bila je neophodna čitava paleta izveštaja, komentara i opisa, kao i znanje o fazama taktičkih i praktičnih priprema, kako bi javnost gladna vesti dobila prikaz „čitave bitke“ u Novinama.
Tokom 19. veka je sam rat počeo da se prilagođava zahtevima daljinski kontrolisane mašte svojih potrošača. Sada je svako mogao da ima mišljenje o tome kako bi bilo najbolje izvesti operaciju, kako bi trebalo tumačiti njenu taktiku, kako bi bitku trebalo proceniti ili ponoviti uz izbegavanje ranijih neuspeha. Rat se ubrzo udobno smestio u svakodnevni život potrošača u buržoaskim Državama.

Kao prirodni zakon globalne ravnoteže moći, pravi rat će uskoro čak početi da deluje banalno.

Ovaj osećaj odvojenosti „mira kod kuće“ od „rata u tuđini“ (ili „rata negde drugde“) je izražen u najbinarnijim suprotstavljenostima značenja u spektakularnim industrijama 20. veka. Oprečni žanrovi „vesti“ i „zabave“ su simbolični za ovu dijalektiku – njihovo stapanje u današnju „infozabavu“ (infotainment) izvodi njihovu komplementarnost do njenog logičnog zaključka.

Continue reading

Anarchist solidarity and anti-war initiatives in post-Yugoslav countries

(personal recollection from Croatia)

A few important notes: I am writing from my own personal perspective, meaning that I lived at the time in Croatia and that all of this is my point of view. I will note if something is a quote or reference.

Also, it’s important to note that this is not a historical text. There’s no such thing as objective history. This is a personal overview of activities and events that were organized to oppose war, nationalism, militarization and to show and practice solidarity with all those suffering directly from war or its (side)effects.

Most of all, this is not an analysis of the war(s) in former Yugoslavia, neither an attempt to discover why they happened. It was never really a question – as any war in the past it was all about power, wealth and control over territory and people, no matter which side in the war you look at.

For a better understanding of the context in which the events that I’m writing about take place, it is important to note that in the years before the war(s) in former Yugoslavia there was no anarchist movement, just few individuals and initial groups being formed at the very end of 1980’s and the beginning of the 1990’s. So, the time of war(s) was also a new beginning (after almost 60 years) for organized resistance coming from anarchists.

Continue reading

Pripremljenost, put ka sveopćem pokolju

Emma Goldman

Još od samog početka požara koji je zavladao Europom, gotovo cijeli ljudski rod je upao u smrtonosni zagrljaj ratne anestezije, otupljenosti na bol.

Prevladan je od strane ludog kolektivnog bijesa uzrokovanog krvlju natopljenim kloroformom, koji mu je poremetio vid i paralizirao srce. Zaista, sa izuzetkom nekih divljih plemena, koja ne znaju ništa o kršćanstvu ili o ljubavi prema bližnjemu i koja također ne znaju ništa o bojnim brodovima, podmornicama, tvornicama municije i ratnim kreditima, ostatak ljudske rase se trenutno nalazi pod tom užasnom narkozom. Čini se da je ljudski um svjestan svega osim jedne stvari — ubojite špekulacije. Naša cijela civilizacija, naša cjelokupna kultura je koncentrirana u ludoj potražnji za što savršenijim oruđima za pokolj.

Municije, municije! O, Gospode, ti koji vladaš na nebu i na zemlji, ti Bože ljubavi, milostivosti i pravde, daj nam dovoljno municije kako bi uništili svoje neprijatelje. Takve molitve se svakodnevno upućuju u smjeru kršćanskog raja. Baš kao što se stoka, prestravljena kada se suoči sa vatrom, baca u plamen, tako su svi stanovnici Europe jedni preko drugih popadali u pobjesnjeli požar zahuktalog rata, a Amerika, dovedena na sam rub od strane beskrupuloznih političara, brbljavih demagoga i vojnih službenika, priprema se na isti užasan čin.
Potrebno je da muškarci i žene, koji još uvijek nisu podlegli ovom ratnom ludilu, podignu svoj glas protesta, kako bi usmjerili pažnju ljudi na zločin i užas koji će se svaki čas provesti nad njima.

Continue reading

Anarhistička solidarnost i antiratne aktivnosti u Hrvatskoj

 

Z.A.P.O. antiratni protest 19. lipanj, 1991. godine

(osobno prisjećanje)

 

Za početak, par važnih napomena: ovo što pišem je moj osobni stav i sjećanje, što zapravo samo znači da sam u vrijeme događaja o kojima govorim živio u Hrvatskoj. Sve što pišem je moj stav, a ukoliko je riječ o citatu ili drugom izvoru, to ću posebno napomenuti.

Također, važno je napomenuti da ovo nije povijesni tekst. Objektivna povijest, kako nam to obično prezentiraju, ne postoji. Ovo je samo osobni pregled aktivnosti i događaja koji su organizirani protiv rata, nacionalizma i militarizma kako bi se pokazala i prakticirala solidarnost sa svima koji su patili zbog rata i njegovih posljedica.

Continue reading