Mladen Stilinović, anarhist

o jeziku → o boli→ ja volim prljavo→ o crvenoj → mladen stilinović anarhist

O jeziku

 Ja želim koristiti taj jezik politike i [vidjeti] kako on utječe na mene… a opet, ja nisam više nevin, jer ga koristim… pa i danas, mi nismo nevini. Ne možemo biti. Kada progovoriš ti nisi nevin.“

Umjetnost Mladena Stilinovića nije kritika jugoslavenskog društva. Njegova kritika je kritika reprezentacije koja je istovremeno politička i epistemološka. Time što je kritika reprezentacije, ona obuhvaća i kritiku jezika. Međutim, ona ne zapada u dualizme razdvajanja označitelja i označenog, razdvajanja riječi od neke realnosti koju one ne uspijevaju adekvatno predstaviti, pa da onda afirmira i vraća moć tom označenom, toj autentičnoj realnosti nad kojom je preko jezika izvršena dominacija. Ona prepoznaje da je jezik sam po sebi dominacija, ali i da se vlast mora osloniti na govornike, slušatelje, institucije, zajednice i pojedinke kako bi otjelovila svoj jezik i osigurala odazivanje (slike 1, 2, 3, 4).[1]

Continue reading

Mladen Stilinović, an anarchist

on language → on pain → I like dirty → on the colour red → mladen stilinović anarchist

On language

I want to have this language of politics and how it influences me.. and then, I am not innocent anymore because I use this … and today also, we are not innocent. We cannot be. When you talk you are not innocent.”

The art of Mladen Stilinović is not a critique of the Yugoslav society. It is rather a critique of representation which is at the same time political and epistemological. By being a critique of representation, it also encompasses a critique of language. However, it does not fall into dualisms of dividing between the signifier and signified, of dividing between words and a reality that they fail to represent adequately – a signified, an authentic reality over which power has been exerted through language which would then be affirmed and give back her power. It recognises that language itself is domination, but that authority must rely on speakers, listeners, institutions, communities, individuals in order to embody its language and ensure a response (illustrations 1, 2, 3, 4).[1]

Continue reading