Generalna skupština “Međunarodne kriminalističko-policijske organizacije” (Interpol) će sa svojih 195 država članica zasjesti u Beču krajem Novembra, početkom Decembra ove godine prilikom stogodišnjice svojeg osnivanja. Nagađa se da će zasjedanje trajati od 28. Novembra do 3. Decembra. Na listi se uzvanika nalaze stotine šefova policije i predstavnika vlada. Cilj konferencije jest rad na poboljšanju efikasnosti borbe protiv međunarodnog kriminala i terorizma, te poboljšanju općih globalnih standarda kvalitete.
Lokacija konferencije nije odabrana nasumično. Slijedom nekoliko bezuspješnih konferencija poput “Rimske internacionalne konferencije za obranu društva od anarhista” 1989., konferencije u Sv. Peterburgu, kao i “Prvog internacionalnog kriminalističko-policijskog kongresa” u Monacu 1904., u Septembru 1923. je na inicijativu Bečkog šefa policije Johanna Schobera održana konferencija na kojoj je osnovana Međunarodna kriminalno-policijska komisija (ICPC) kao direktna preteča današnjem Interpolu, s Johannom Schoberom na čelu. Kao šef bečke policije, Schober je forsirao reforme s ciljem “modernizacije” istražnih metoda i sustava razmjene informacija, zahvaljujući čemu je austrijska policija postala međunarodno prepoznata. Također je osnovao i obavještajnu službu koja je putem prismotre i doušnika sastavljala registre osoba i indekse. Fokus nije bio samo na općem kriminalu, već i na politiziranim grupama poput anarhista, komunista i ostalih revolucionara. Što se osoblja tiče, Schober se potrudio ukloniti socijaldemokrate iz agencije te je zapošljavao antimarksiste, a kasnije i naciste.
Godine 1938. su vodstvo ICPCa preuzeli Nacional-socijalisti, te je sjedište prebačeno u Berlin-Wannsee, gdje je djelilo prostor i vodstvo s Gestapom. ICPCovi registri koji su prebačeni u Berlin, poput tzv. “Internationales Zigeunerregistratur” (Internacionalni registar cigana), kao i registar krivotvorenog novca i putovnica, doprinijeli su Nacional-socijalistima u njihovim progonima određenih skupina, kao i u njihovoj masovnoj proizvodnji krivotvorenog novca i putovnica u Sachsenhausen konclogoru.
ICPC je ukinut 1945., ali se ubrzo ponovno osnovao kao Interpol, Međunarodna kriminalističko-policijska organizacija, vjerojatno kako bi se organizacija distancirala od svojeg međuratne i ratne povijesti. Unatoč tome što je 1968. za predsjednika organizacije izabran Paul Dickopf, zakleti SS drot, i što je progon naci zločinaca započelo tek u 80ima, stogodišnji kontinuitet Interpola je izvjestan.
Interpol kakvim ga danas znamo nije, suprotno popularnim medijskim prikazima, nad-nacionalna policijska agencija s ovlašću hapšenja, već radije udruženje koje djeluje kao mreža aparata za provedbu zakona država članica. Organizacija nudi administrativnu podršku na području komunikacije i baza/razmjene podataka, te podrške kod istraga, ekspertize i treninga za razne institucije za provedbu zakona. Interpol je, po vlastitim navodima, aktivan na tri polja: terorizam, organizirani kriminal i kibernetički kriminal. Pod njegovom je nadležnošću praktično svako područje povezano sa zločinom: od zločina protiv čovječnosti, preko dječje pornografije, trgovine i proizvodnje droge, povrede intelektualnog vlasništva, pa sve do ekonomskog kriminala. Pored njegovog sjedišta u Lyonu (Francuska) i nekoliko regionalnih ureda, Interpol ima i urede u svim 195 državama članicama s više od 1000 zaposlenika što ga čini najvećom policijskom organizacijom na svijetu. Budžet od 140 milijuna eura dolazi od doprinosa država članica, plus od zasebnih doprinosa EU-a, nekoliko represivnih aparata država članica (FBI), te od Interpolove zaklade. Pored toga, Interpol dobiva i donacije od NGOeva, privatnog sektora (Philipp Morris, FIFA, IOC, Quatar 2022. itd.) i drugih međunarodnih organizacija (UNICEF, FRONTEX itd.). Jedna od glavnih zadaća organizacije jest održavanje 19 bazi podataka koje sadrže podatke o nestalim i gonjenim osobama, otiske prstiju, uzorke DNA i ukradene (putne) isprave. Interpol navodi kako njihove baze okupljaju 125 milijuna policijskih dosjea, te kako se pristup istima traži 187 puta na sekundu. Samo 2022. bilo je 5.9. bilijuna zahtjeva od čega je 1.4. milijuna ostvarilo pristup. U Austriji je 2020. bilo 32 milijuna pretraživanja nestalih osoba putem ili za Interpol, te 900 tisuća pretraga automobila i 7.4 milijuna pretraga ukradenih dokumenata.
Druga glavna zadaća organizacije jest izdavanje tzv. Obavijesti (“Notices”): upozorenja o nestalim i gonjenim osobama za države članice. Najvažnija vrsta obavijesti jest Crvena obavijest koja indicira da država članica želi uhititi dotičnu osobu. Iako ih nisu dužne slijediti, članice često tretiraju “obavijesti” kao nalog za uhićenje i izručenje. Drugi popularni oblik zahtjeva za uhićenjem su “difuzije” koje se izdaju birokratski mnogo jednostavnije od obavijesti.
Aktualni projekti
Svi se Interpolovi projekti tiču sakupljanja i pohrane podataka, kao i njihove obrade na način da budu što dostupnija za pretragu i usporedbu drotovima diljem svijeta. Primjerice, putem projekta “Put svile” je identificirano 270 osoba uključenih u “organizirani migracijski kriminal”, nakon čega je velik dio tih osoba i uhićeno. Jasno nam je u kojoj mjeri to omogućava brzinski kazneni progon svih koji pomažu pokušajima migracije s ciljem njihovog potpunog sprječavanja.
Zahvaljujući projektu “Roxanne” aparati za provedbu zakona EU-a dobivaju moćni nadzorni alat. Sustav bi trebao omogućiti prepoznavanje osoba pri telefonskim pozivima na temelju glasa, kao i drugih tragova koje osumnjičenici ostavljaju u javnom prostoru ili na mreži.
Procedure identifikacije na temelju izgovora razvila je Europska komisija. Projekt “Roxanne” ima zadaću procesuirati velike količine podataka pri čemu povezuje audio datoteke s drugim informacijama o osobi. S ciljem istraživanja mreže osumnjičenika, sustav također ima sposobnost analize video podataka s tehnologijom prepoznavanja lica. Ti materijali se crpe iz javnih nadzornih kamera, te YouTubea ili Facebooka.
Cilj Komisije je s pomoću ovog projekta unaprijediti istražne metode aparata za provedbu zakona, posebice kad je riječ o većim kriminalnim slučajevima. U projektu “Roxanne” sudjeluju 24 europske organizacije iz 16 zemalja, od čega su polovica aparati za provedbu zakona i ministarstva unutarnjih poslova. U Njemačkoj su uključena i sveučilišta u Saarlandu i Hannoveru.
Za ovaj EU projekt je i Izrael, kao država ne-članica, poslala stručnjake iz Ministarstva javne sigurnosti. U konzorciju je, uz Interpol i Airbus grupa.
Tehnologija koju razvija “Roxanne” bit će primijenjena za nadzor putem prisluškivanja telefonskih poziva. Cilj je potraga za određenim sudionicima poziva, što uključuje i VoIP-Calls, odnosno pozive preko messengera poput WhatsAppa. EU je već financirala slične projekte identifikacije “kriminalaca i terorista” putem glasa, poput “Speaker Identification Integrated Project” (SIIP) iz 2018., ali je za “Roxanne” tu uključila i Interpol, Airbus i Njemački BKA (Federalni ured kriminalističke policije).
“Roxanne” omogućava da se analiza temeljena na glasovnoj biometrici nadogradi, radi čega će biti obrađene sve informacije prikupljene policijskim istragama. Zbog pretpostavke da osumnjičenici redovno koriste prepaid SIM kartice, sustav cilja identificirati određenu osobu temeljem ranije korištenih telefona i IMEI-broja (International Mobile Equipment Identity), te geopodataka i vremenskih oznaka. Pored toga se koriste i ranije sakupljeni podaci prisluškivanih telefon radi mogućnosti usporedbe izgovornih fraza od strane osoba koje valja identificirati. Audio datoteke se pretvaraju u tekst putem speech-to-text softvera. Iz tih metapodataka se izvlače, primjerice, podaci o lokaciji, osobi i kompaniji. Bit će moguća obrada čak i višejezičnih audio datoteka. Nadalje, ako je poznato da neki sudionici razgovora rijetko govore, moći će se posebno pretražiti i ta karakteristika. Softver bi navodno morao automatski odrediti dob, rod i naglasak sudionika poziva. To bi trebalo pomoći sužavanju skupa glasovnih karakteristika koje se traže kod određene osobe. Kao dodatni metapodatak uveden je i “omiljeni auto”, koji se određuje preko zvuka automobila tijekom trajanja telefonskog poziva čime se olakšava identificiranje osumnjičenika koji mijenjaju brojeve telefona.
U Aprilu 2019. je započeto s projektom DTECH koji obrađuje fotografije i videe s društvenih mreža. Interpol prima podatke službenim kanalima, kako navodi njemačko ministarstvo unutarnjih poslova. Dakle, DTECH se temelji na fotografijama lica koje pribavljaju “nacionalne agencije, regionalne platforme za monitoring, industrijski i komercijalni OSINT” i koje onda Interpol pohranjuje i koristi za identifikaciju osoba. Prema tvrdnji (njemačke) vlade, nepoznate individue će se moći spojiti sa “nominalnim podacima” (osobni podaci, brojevi putovnica itd.). Još uvijek nije jasno s kojim će Interpolovim referentnim podacima lica dobivena putem DTECHa spojiti. To će biti omogućeno s projektom “Facial, Imaging, Recognition, Searching and Tracking” (FIRST) putem kojeg bi se mogli identificirati nepoznati osumnjičenici za terorizam.
Interpol također radi na bazi podataka pod nazivom “Criminal Information System” (CIS) koja sadrži fotografije iz policijskih potjera iz zemalja članica, a koje su i inače dostupne u Interpolu. Na tim se fotografijama provjerava mogućnost prepoznavanja lica, te se one pogodne pohranjuje u “facial recognition” bazu podataka koja sadrži podatke 54 000 osoba s pretraživom fotografijom.
Transnacionalna represija
Vjerojatno najvažniji alat represije koji Interpol ima na raspolaganju jest slanje tzv. “obavijesti”. “Obavijesti” su upiti za podršku koje zemlje članice upućuju Interpolu, a koje on onda prosljeđuje aparatima za provedbu zakona diljem svijeta. Postoje “obavijesti” raznih boja, ovisno o njihovoj svrsi. “Crna obavijest” jest poziv za podršku pri potrazi ili identifikaciji tijela, dok je “plava obavijest” upit za informaciju u vezi kretanja određene osobe. Međutim, najčešće izdavana “obavijest” jest ona crvena koja predstavlja zahtjev za informacijom u vezi kretanja kao i zahtjev za uhićenjem i izručenjem osobe.
“Crvene obavijesti” su vrlo popularne kod autokracija poput Turske, Kine, Rusije i pojedinih arapskih država kao oruđe za međunarodni progon i represiju disidenata i drugih politički proganjanih osoba. Perfidnost ovog postupka se sastoji u tome što targetirane osobe ne bivaju obaviještene da su označene od strane Interpola, a te se oznake mogu riješiti samo dugotrajnim i skupim sudskim postupcima. Predsjednik Uyghur Svjetskog kongresa, koji trenutno živi u Njemačkoj, je gonjen od strane Interpola već 21 godinu nakon što je Kina izdala “crvenu obavijest”.
Nakon što bivaju označeni “crvenom obavijesti”, osobe ne samo da moraju živjeti u strahu od represije zemlje koja je izdala obavijest, već i u strahu od policije ostalih 194 država članica. Pored uvijek prisutnog straha od arbitrarnog uhićenja i izručenja, osobama postaje nemoguće otvoriti bankovni račun, prelaziti granice ili naći posao. Dakle, crvene obavijesti nisu samo sredstvo političkog progona i izručenja, već i način da države članice učine život svojih disidenata nemogućim.
Po Interpolovom statutu, crvene se obavijesti ne mogu izdavati iz političkih ili religijskih razloga, ali se one kontroliraju tek od nedavno, vrlo površno, od strane samog Interpola. No, takva se kontrola može lako zaobići izdavanjem Obavijesti o krivom nalogu. To se dogodilo nećaku bivšeg opozicijskog lidera Fethullaha Gülena koji je uhićen i izručen Turskoj iz Kenije na temelju lažnog naloga kojim ga se teretilo za zlostavljanje djece, da bi kasnije u Turskoj bilo nepravedno osuđen na doživotnu kaznu zbog navodnog članstva u terorističkoj organizaciji.
Bahreinski disident i aktivist za ljudska prava Ahmed Jafaar Muhammad Ali tijekom bijega od bahreinskih vlasti, bio je izručen iz svojeg egzila u Srbiji na temelju Interpolove crvene obavijesti, deportiran u glavni grad Manamu gdje je odmah predan lokalnim represivnim organima. I sve to unatoč intervenciji Europskog suda pravde i njegovog zahtjeva upućenog srpskoj državi da poništi postupak, pošto Muhammadu, zbog njegovog političkog djelovanja, prijeti mogućnost mućenja i smaknuća u Bahreinu. Ne samo da postupak nije poništen, već je Muhammad prije svojeg leta zatvoren i mučen zbog sudjelovanje u jednom prosvjedu protiv vlade. Dosuđena mu je doživotna kazna bez njegove prisutnosti, a 2017. dva su njegova su-osuđenika, nakon dvije godine nehumanog zarobljeništva, smaknuta od strane Bahreinske države. Znajući za to, Interpol i srpska vlast nisu zaustavile proces izručenja, niti poništili crvenu obavijest.
Interpol tako postaje oruđe za represiju u rukama autokracija i diktatura, a navodno “demokratske” države postaju njihovi poslušnici. Ovaj transnacionalni prijezir prema čovječanstvu još jednom jasno pokazuje da se apsolutno nijednoj državi, koliko god ona bila “demokratski legitimirana” i koliko god se oslanjala na poštivanje ljudskih prava, ne može vjerovati. Sve dok je ovaj svijet zagađen s međunarodno povezanim krdom plavih svinja, ljudi proganjani zbog svoje religije, politike ili rase, nemaju gdje biti na sigurnom. Nemojmo to više dozvoljavati! Nije prihvatljivo da krvoločnu represiju provode navodno demokratske države pod izlikom međunarodne sigurnosti, kao i da drotovi mogu uvijek i globalno pristupiti našim podacima i koristiti ih protiv nas, a sve to pred našim nosom.
Hajdemo uzeti drotovsku konferenciju kao razlog za akcije protiv Interpola, policijske države i svih drugih organa represije. Jer njihovi predstavnici su svugdje!
Protiv društva zatvora i njegovih suučesnika!
Protiv sveobuhvatnog nadzora i represije!
Protiv svake autoritarnosti i države”
Za slobodu!
Za život!
Za anarhiju!
Prevedite i distribuirajte tekst na svojim lokalnim platformama, razgovarajte o tome sa svojim drugovima i krenite u akciju, jer transnacionalna represija zahtijeva transnacionalni otpor!
Preuzeto s https://de.indymedia.org/node/314417