Objavljen je drugi broj! / The second issue is out!

Tema broja: Jugoslavija. Broj stranica: 194.

English below.

Objavljen je drugi broj Antipolitike. Tema broja je Jugoslavija. Kao i u slučaju prvog broja štampali smo dve verzije, na engleskom i na našem jeziku. Ovaj broj će imati i verziju na grčkom jeziku koja će biti objavljena do kraja godine. Javite nam se ukoliko želite kopiju ili da pomognete sa distribucijom. Trenutno je dostupan na sledećim mestima: Beograd: Okretnica, Utopia, Beopolis; Babušnica: KKUSIUSK, Novi Sad: Rizom; Zagreb: Što čitaš?; Zadar: Nigdjezemska.

Continue reading

Preko zidova nacionalizama i rata

[Izjava sudionika/ica 8. Balkanskog anarhističkog sajma knjiga]

8. Balkanski anarhistički sajam knjiga održan je 05. i 06. 08. 2104 u Mostaru. Sam sajam se ove godine održavao pod nazivom “Preko zidova nacionalizma”, a u duhu naziva učesnice i učesnici su napisali izjavu koju prenosimo u cijelosti.

Jasno je da je nacionalizam sredstvo koje je upotrebljeno protiv eksploatisanih klasa. Na Balkanu, (posebno u regionu bivše Jugoslavije) uspon nacionalističke ideologije 1990-ih pomogao je omogućavanje brutalnog kapitalističkog napada na društvo. To je dodatno atomizovalo stanovništvo i uništilo ustanovljene mreže saradnje i solidarnosti.

Potreba da se suprotstavimo nacionalističkoj ideologiji iz radikalne i antiautoritarne perspektive okupila nas je u Mostaru 5. i 6. septembra 2014, na 8. balkanskom anarhističkom sajmu knjiga. Došli smo iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Slovenije, Albanije, Rumunije, Grčke i drugih zemalja izvan područja Balkana.

Continue reading

Antimilitarizam u Srbiji devedesetih godina – Intervju sa Igorom Sekeom

Mobilizirani vojnik Vladimir Živković dezertirao je s vukovarskog fronta i parkirao oklopno vozilo ispred skupštine Jugoslavije u Beogradu u znak protesta protive rata (1991).

Igor Seke je mirnovni aktivista iz Srbije koji trenutno živi u Meksiku. U periodu 2001-2004 bio je koordinator kampanje prigovora savesti u Srbiji, zajedno sa drugim učesnicima ove kampanje, koji su uglavnom dolazili iz pank i andergraund muzičke i art scene. Trenutno učestvuje u različitim inicijativama u korist prava urođeničkih zajednica u Meksiku. Član je saveta organizacije War Resisters’ International (WRI) i aktivni član Antimiliarističke mreže Latinske Amerike i Kariba (RAMALC).


Antipolitika: Kaži nam nešto o generalnim karakteristikama anti-ratnog pokreta devedesetih godina u Srbiji.

Antiratni pokret je imao mnogo oblika. Na primer Građanski savez Srbije je bio politička stranka koja je učestvovala na izborima i koja je imala jasni anti-nacionalistički i anti-ratni karakter, i mnogo intelektualaca leve i social-demokratske orijentacije su bili članovi ili simpatizeri tog pokreta. Osim toga, s početkom rata su se okupila i grupa rok muzičara koji su napravili pesmu “Slušaj ‘vamo”, koja je pozivala ljude da bojkotuju rat i pozive za mobilizaciju. Osnovane su i Žene u crnom protiv rata (ŽuC) , koje su otvoreno pomagale dezertere i prigovarače savesti, i one su u bukvalnom smislu bila kolevka pokreta za prigovor savesti u Srbiji. ŽuC su postale članice globalne antimilitarističke mreže War Resister’s International (WRI) , i kroz međunarodnu mrežu Žena u Crnom stupile su u kontakt sa pokretom za prigovor savesti (MOC) iz Španije od kojih smo mnogo naučili. Borbi za priznavanje prava na prigovor savesti se priključio i tadašnji YUCOM, komitet pravnika za ljudska prava i u saradnji sa njima se pokrenuta kampanja za prikupljanje 30.000 potpisa za građansku inicijativu za priznavanje prava na prigovor savesti. Inicijativa nije prošla u skupštini, ali je bila prvi indikator da će se stvari promeniti.

Continue reading

Grčki militarizam u eri Sirize

20.10.2014. Budući premijer u Ministarstvu odbrane

Bosonogi bataljon, izlaganje sa Mediteranskog/Balkanskog anarhističkog okupljanja, Atina-Solun-Hanija, 9-18.10.2015

Ovaj rad je prvi put predstavljen na Petom Antimilitarističkom skupu, organizovanom od strane Bosonogog bataljona 4-5. septembra 2015. u Janjini, u Grčkoj. Naknadno je dopunjen i osvrtom na period neposredno nakon izbora od 20. septembra 2015.

***

Nastavak Države

Činjenica je da pitanje antimilitarizma nije uvek glavna stavka u programu antiautoritarnog pokreta i njegovih struktura. U Grčkoj je tako godinama, a pogotovo danas. Ukupan broj društvenih i klasnih borbi u očitom je padu. Bez obzira na dragoceno nasleđe koje su nam ostavile skorašnje borbe, one nisu uspele da prevaziđu unutrašnja i spoljašnja ograničenja i tako zaustave sve žustrije urušavanje naše klase. Kapitalističko restrukturiranje nastavlja da divlja našim životima, slabeći našu poziciju na polju društvene borbe i smanjujući prostor za zajedničku akciju i stav.

Možda bi upravo u takvim kritičnim trenucima, kada se usled globalnog kapitalističkog nadmetanja rat čini sve bližom stvarnošću koja se jednostavno ne može ‘strpati pod tepih’, antimilitarizmom trebalo da se pozabavimo na mnogo ozbiljniji i artikulisaniji način. Uopštene izjave kojima se levica tradicionalno služi na temu antimilitarizma (npr. protivljenje NATO-u ili američkoj spoljnoj politici) uspele su da daju izvestan ‘antiimperijalistički’, borbeni karakter njihovim zagovornicima i prikrile pravu prirodu militarizma i načina na koji se on utkao u našu svakodnevnicu, u našu stambenu četvrt, u strukture ‘naše vlastite’ države. Postoji opšta tendencija da se na fašizam, nacionalizam i rasizam gleda kao na preterana odstupanja (od inače ‘demokratske’ evropske norme) i društveno-istorijske elemente isključivo određenih istorijskih perioda ili država, kao što je slučaj sa Nemačkom iz doba Drugog svetskog rata. Takođe, militarizam kao da se uzima za fenomen koji se javlja samo pod dalekim diktatorskim režimima (gde se vođe odevaju u vojne uniforme, a ulicama gaze tenkovi) ili u ‘nesvakidašnjim’ poglavljima savremene grčke istorije (npr. vojna hunta 1967-1974). U svakom slučaju, analiza militarizma koja se ne bavi ni Severnom Korejom ni vojnom huntom iz 1967, već svoju pažnju usmerava na Grčku iz 2015. pod vlašću Sirize nije ‘najvrelija’ tema, iako nas je Roza Luksemburg pre gotovo sto godina učila kako ‘militarizam u oba svoja oblika – i kao rat i kao mir pod oružjem – predstavlja zakonito čeljade, logičan ishod kapitalizma’. Opet, nadamo se da ćemo putem pokušaja kao što je ovaj razotkriti genetsku vezu između militarizma i države.

Continue reading

marsov barkod: 12 ilustrovanih crtica i post scriptum o kapitalističkom ratu

SLIKA 1
Bonaparte visitant les pestiférés de Jaffa (Bonaparta obilazi zaražene kugom u Jafi, Antoan-Žan Gro (Antoine-Jean Gros), ulje na platnu, 1804, Luvr) je propagandna slika koja idealizuje Napoleonovu katastrofalnu Egipatsku ekspediciju. Ona prikazuje njegovu (navodnu?) posetu bolesnim vojnicima u martu 1799, u pokušaju da zaustavi zlonamerne glasine kako je naredio da žrtve kuge budu trovanjem „ubijene iz samilosti“. Izbijanje bubonske kuge je usledilo za nasilnim „pustošenjem Jafe“ od strane francuske vojske. Ova romantičarska uljana slika, sa nekoliko neoklasičnih elemenata, je bila izložena u mesecima između Napoleonovog proglašenja za cara i njegovog krunisanja. Ona prikazuje cara kao od boga poslatog iscelitelja koji nudi tradicionalni „kraljevski dodir“, dok poput čudotvorca polaže ruku na pazuh jednog bolesnika.

Clandestina, novembar 2015, Solun.

1. rat kao spektakl unutar buržoaskog subjekta

Bojno polje je postalo masovni spektakl decenijama pre otkrića fotografije. Sa Napoleonovim ratovima, granica između činjenja smrtonosnog nasilja i njegovog posmatranja je postala maglovita. Napoleon je shvatio da je u ratu propagandni uspeh važniji od pobede u pravom vojnom sukobu. Napoleonove operacije su morale da se slave kao pobedonosne, čak i ako nisu mogle da budu dobijene na tehničkom vojnom nivou. Morale su da budu opisane do detalja, a ti veličanstveni narativi o vođenju bitaka su morali da se razglase što je više moguće. On je bio prvi vođa koji je „izveštavanje iz rata uživo“ učinio presudnim za formiranje subjekta Zapadnog građanina „u mirnom svetu“, u onoj meri u kojoj ono to još uvek jeste.

Ratne vojne operacije su odavno postale predmet masovne industrije i obični posmatrači, poput slikara ili pisaca, ih ne mogu predstaviti u potpunosti. Sada kada su armije na raspolaganju imale tehnologije masovnog uništenja bila je neophodna čitava paleta izveštaja, komentara i opisa, kao i znanje o fazama taktičkih i praktičnih priprema, kako bi javnost gladna vesti dobila prikaz „čitave bitke“ u Novinama.
Tokom 19. veka je sam rat počeo da se prilagođava zahtevima daljinski kontrolisane mašte svojih potrošača. Sada je svako mogao da ima mišljenje o tome kako bi bilo najbolje izvesti operaciju, kako bi trebalo tumačiti njenu taktiku, kako bi bitku trebalo proceniti ili ponoviti uz izbegavanje ranijih neuspeha. Rat se ubrzo udobno smestio u svakodnevni život potrošača u buržoaskim Državama.

Kao prirodni zakon globalne ravnoteže moći, pravi rat će uskoro čak početi da deluje banalno.

Ovaj osećaj odvojenosti „mira kod kuće“ od „rata u tuđini“ (ili „rata negde drugde“) je izražen u najbinarnijim suprotstavljenostima značenja u spektakularnim industrijama 20. veka. Oprečni žanrovi „vesti“ i „zabave“ su simbolični za ovu dijalektiku – njihovo stapanje u današnju „infozabavu“ (infotainment) izvodi njihovu komplementarnost do njenog logičnog zaključka.

Continue reading

Pripremljenost, put ka sveopćem pokolju

 

Emma Goldman

Još od samog početka požara koji je zavladao Europom, gotovo cijeli ljudski rod je upao u smrtonosni zagrljaj ratne anestezije, otupljenosti na bol.

Prevladan je od strane ludog kolektivnog bijesa uzrokovanog krvlju natopljenim kloroformom, koji mu je poremetio vid i paralizirao srce. Zaista, sa izuzetkom nekih divljih plemena, koja ne znaju ništa o kršćanstvu ili o ljubavi prema bližnjemu i koja također ne znaju ništa o bojnim brodovima, podmornicama, tvornicama municije i ratnim kreditima, ostatak ljudske rase se trenutno nalazi pod tom užasnom narkozom. Čini se da je ljudski um svjestan svega osim jedne stvari — ubojite špekulacije. Naša cijela civilizacija, naša cjelokupna kultura je koncentrirana u ludoj potražnji za što savršenijim oruđima za pokolj.

Municije, municije! O, Gospode, ti koji vladaš na nebu i na zemlji, ti Bože ljubavi, milostivosti i pravde, daj nam dovoljno municije kako bi uništili svoje neprijatelje. Takve molitve se svakodnevno upućuju u smjeru kršćanskog raja. Baš kao što se stoka, prestravljena kada se suoči sa vatrom, baca u plamen, tako su svi stanovnici Europe jedni preko drugih popadali u pobjesnjeli požar zahuktalog rata, a Amerika, dovedena na sam rub od strane beskrupuloznih političara, brbljavih demagoga i vojnih službenika, priprema se na isti užasan čin.
Potrebno je da muškarci i žene, koji još uvijek nisu podlegli ovom ratnom ludilu, podignu svoj glas protesta, kako bi usmjerili pažnju ljudi na zločin i užas koji će se svaki čas provesti nad njima.

Continue reading

Anarhistička solidarnost i antiratne aktivnosti u Hrvatskoj

 

Z.A.P.O. antiratni protest 19. lipanj, 1991. godine

(osobno prisjećanje)

 

Za početak, par važnih napomena: ovo što pišem je moj osobni stav i sjećanje, što zapravo samo znači da sam u vrijeme događaja o kojima govorim živio u Hrvatskoj. Sve što pišem je moj stav, a ukoliko je riječ o citatu ili drugom izvoru, to ću posebno napomenuti.

Također, važno je napomenuti da ovo nije povijesni tekst. Objektivna povijest, kako nam to obično prezentiraju, ne postoji. Ovo je samo osobni pregled aktivnosti i događaja koji su organizirani protiv rata, nacionalizma i militarizma kako bi se pokazala i prakticirala solidarnost sa svima koji su patili zbog rata i njegovih posljedica.

Continue reading

Militarizacija svakodnevnog života

Živimo u militariziranom svijetu. Za državu i kapital nikad nije pitanje da li je to potrebno, već je samo pitanje razine. Koliko militarizacije? Balkan je uvijek bio snažno militariziran, čak su i razdoblja “mira” bila obilježena stalnim prisustvom vojske u svakodnevnom životu. Govoreći s teritorija koji se jedno vrijeme zvao Jugoslavija, a sada ima neka druga imena, posve je jasno da mitologija i opća militarizacija uvijek priprema društvo za nove ratove, a nikad ne služi tome da očuva “mir”, u šta nas uvijek uvjeravaju oni na pozicijama moći.

Povijest posljednih ratova nas uči mnoge stvari: pokazuje, još jednom, pravo lice države i kapitala, koje postaje lice zvijeri, čim sve maske padnu i otvoreno se upuste u rat. U vrijeme rata, nema potrebe za sofisticiranim marketinškim trikovima, širenje straha i razaranja je posve dovoljno. Rat ima svoju logiku, koja je već duboko ukorijenjena u društvu jer je godinama pripremano za novi pokolj. Dovoljno je reći: “novi neprijatelj je tu i oni su prava prijetnja tvom životu, tradiciji i, iznad svega, nacionalnim interesima”! Koliko puta smo to već čuli?

Continue reading

Antipolitika Broj 1/Issue 1

Tema broja: Antimilitarizam. Broj strana: 60

Sadržaj:

Militarizacija svakodnevnog života

Anarhistička solidarnost i antiratne aktivnosti u Hrvatskoj u devedesetima

Emma Goldman: Pripremljenost, put kao sveopćem pokolju

clandestina: marsov barkod: 12 ilustrovanih crtica i post scriptum o kapitalističkom ratu

Bosonogi bataljon: Grčki militarizam u eri Sirize

Intervju sa Igorom Sekeom: Antimilitarizam u Srbiji devedesetih godina

Preko zidova nacionalizma i rata