Rađanje revolucionarnog pokreta u Jugoslaviji

Fredy Perlman

„Jeretici su uvek opasniji od neprijatelja“, zaključio je jugoslovenski filozof nakon analiziranja represije marksističkih intelektualaca od strane marksističkog režima u Poljskoj. (S. Stojanović, Student, Beograd, 9. april 1968, str. 7[*])

U Jugoslaviji, u kojoj je „radničko samoupravljanje“ postalo zvanična ideologija, nova borba za javnu kontrolu je razotkrila jaz između zvanične ideologije i društvenih odnosa koje ona navodno opisuje. Jeretici koji su razotkrili ovaj jaz bili su privremeno izolovani; njihova borba je bila momentalno suzbijena. Ideologija „samoupravljanja“ nastavlja da služi kao maska za trgovinsko-tehnokratsku birokratiju koja je u svojim rukama uspešno skoncentrisala bogatstvo i moć koje je stvorilo jugoslovensko radno stanovništvo. Ipak, čak i samo jedno, delimično uklanjanje maske kvari njenu efikasnost: vladajuća „elita“ Jugoslavije je ogoljena; njeni „marksistički“ proglasi su razotkriveni kao mitovi koji, jednom razotkriveni, više ne mogu da služe opravdavanju njene vladavine.

U junu 1968. je jaz između teorije i prakse, između zvaničnih proglasa i društvenih odnosa, ogoljen kroz praksu, kroz društvenu aktivnost: studenti su sami počeli da se organizuju na demonstracijama i opštim zborovima, a režim koji je proglasio samoupravljanje reaguje na ovaj redak primer društvenog samoorganizovanja tako što ga okončava putem policijske i novinske represije.

Continue reading

Birth of a Revolutionary Movement in Yugoslavia

Fredy Perlman

“Heretics are always more dangerous than enemies,” concluded a Yugoslav philosopher after analyzing the repression of Marxist intellectuals by the Marxist regime of Poland. (S. Stojanovic, in Student, Belgrade, April 9, 1968, p. 7.)

In Yugoslavia, where “workers’ self-management” has become the official ideology, a new struggle for popular control has exposed the gap between the official ideology and the social relations which it claims to describe. The heretics who exposed this gap have been temporarily isolated; their struggle has been momentarily suppressed. The ideology of “self-management” continues to serve as a mask for a commercial-technocratic bureaucracy which has successfully concentrated the wealth and power created by the Yugoslav working population. However, even a single and partial removal of the mask spoils its efficacy: the ruling “elite” of Yugoslavia has been exposed; its “Marxist” proclamations have been unveiled as myths which, once unveiled, no longer serve to justify its rule.

In June 1968, the gap between theory and practice, between official proclamations and social relations, was exposed through practice, through social activity: students began to organize themselves in demonstrations and general assemblies, and the regime which proclaims self-management reacted to this rare example of popular self-organization by putting an end to it through police and press repression.

Continue reading